Među hiljadama ljudi koji su ovih dana stigli u Memorijalni centar bili su i zaposlenici Rudnika mrkog uglja Kakanj. Nakon tri dana pješačenja putem dugim više od stotinu kilometara, od Nezuka do Potočara, Marš mira završili su Samir Jašarspahić, Emir Čaluk, Edin Kurtović, Almir Čizmić, Alen Šemić, Muhamed Begovac, Nedžad Smailović, Armin Husika i Dino Kulović. Njihovi koraci nisu bili samo prolazak stazom kojom su se 1995. godine ljudi pokušavali spasiti. Bili su izraz poštovanja, sjećanja i ljudske solidarnosti.
Na isti cilj stigli su i Mirhat Čajo, učesnik Biciklističkog maratona Bihać–Srebrenica, te Armin Berbić, koji je u jednom danu prešao 500 kilometara od Bihaća do Potočara, noseći istu poruku – da istina traje onoliko koliko su je ljudi spremni nositi.
Direktor Rudnika mrkog uglja Kakanj Iso Delibašić pridružio se delegaciji u Potočarima, gdje su zajedno prisustvovali komemoraciji, kolektivnoj dženazi i ukopu posmrtnih ostataka deset žrtava, pronađenih i identificiranih tek nakon više od tri decenije. Tokom komemoracije pažljivo su slušali obraćanja domaćih i međunarodnih zvaničnika, ali su najdublji trag ostavila svjedočenja preživjelih i porodica žrtava, posebno riječi majki Srebrenice. Svaka izgovorena rečenica, svaki pogled prema bijelim nišanima i svaki trenutak šutnje nosili su težinu koju je bilo nemoguće ostaviti u Potočarima. Bio je to susret s istinom koja se ne može prenijeti samo činjenicama, nego se mora doživjeti srcem, savješću i dubokim poštovanjem prema onima koji su izgubili svoje najmilije i koji već tri decenije dostojanstveno čuvaju sjećanje na njih.
U Potočarima se riječi izgovaraju tiše nego na drugim mjestima, a šutnja često govori više od govora. Zato je i prisustvo rudara iz Kaknja, ljudi naviknutih na težak rad i solidarnost, imalo posebnu težinu. Bio je to tihi naklon žrtvama i poruka da će sjećanje živjeti sve dok postoje ljudi spremni doći, pokloniti se bijelim nišanima i čuvati istinu za generacije koje dolaze.
Ovogodišnje prisustvo rudara iz Kaknja u Potočarima nastavak je dostojanstvene tradicije koju njeguju godinama. Prošle godine Memorijalnom centru Srebrenica poklonili su rudarsku lampu – simbol svjetlosti, ali i simbol nade, istrajnosti i života. U prostoru koji čuva sjećanje na nevine žrtve genocida, ta lampa dobila je još dublje značenje. Postala je poruka da se istina ne smije ugasiti, da sjećanje mora svijetliti budućim generacijama i da je dužnost svakog čovjeka čuvati uspomenu na one kojima je nasilno oduzeto pravo na život.
