Punih deset godina je prošlo od dana kada su živote u jami Begići–Bištrani izgubila četvorica naših kolega – komorata čija imena i danas izgovaramo s poštovanjem i tugom.
Njihov prerani odlazak, 13. oktobra 2015. godine, ostavio je dubok trag u našoj rudarskoj zajednici. Na ovu tužnu godišnjicu, predstavnici uprave i Sindikata Rudnika Kakanj posjetili su porodice poginulih i još jednom im uputili izraze suosjećanja i podrške.
Iza Muhameda Sarača ostale su supruga Emina i kćerka Emela, koja danas radi u Službi za javne nabavke RMU Kakanj – na poziciji stručnog saradnika. Emela s ponosom ističe da je odrastala uz priče o rudarskom pozivu, a svoj profesionalni angažman u Rudniku doživljava kao dio porodičnog naslijeđa.
Halida, udova Nermina Mušije, također je dio naše rudarske porodice i radi na Pogonu Begići-Bištrani. Njen suprug bi danas imao 48 godina, a ona ga pamti po dobrom – kao čovjeka i kao rudara. Za dan tragedije kaže: “Deset godina je prošlo, a kao da je jutros bilo”.
Porodica Mije Stojčića živi u selu Ratanj u okolini Kaknja. U vrijeme nesreće, njegova supruga Lucija bila je u osmom mjesecu trudnoće. Malenom Miji je danas deset godina i peti je razred osnovne škole. Predstavnici Rudnika jutros su ga posjetili na nastavi i pokazali da rudari ne zaboravljaju svoje. Mijin srednji sin Matej je srednjoškolac, a najstariji Ilija student na Građevinskom fakultetu u Sarajevu. Svi su odlični učenici i bili bi na ponos svom ocu.
Melisi, supruzi Sejada Gađuna, poslije njegove smrti na brigu su ostala dva maloljetna sina. Stariji Semir je sada već oženjen i odlučio je karijeru graditi u Njemačkoj, dok Harun u Kaknju pohađa prvi razred srednje škole, smjer elektroenergetičar. Možda će on nastaviti očevim stopama i jednog dana raditi Rudniku.
Tog kobnog dana životi ovih porodica zauvijek su se promijenili. Ostalo je sjećanje, utkano u svakoga od njih, ali i u svaku smjenu rudara koja silazi u jamu s vjerom da će se sigurno vratiti.
Rudarska nesreća u jami Begići–Bištrani ostaje trajna opomena na cijenu rudarskog poziva i na važnost mjera zaštite na radu. Naša je dužnost da čuvamo uspomenu na poginule i da jačamo kulturu sigurnosti i međusobne brige.
